Region na dlanu - Aktuelne vijesti

U njen stan niko nije ušao punih 10 godina: “Niko ne zna zašto zapravo odbijam da svrate kod mene, ali ovo je istina”!

Ovih dana po društvenim mrežama kruži ispovijest jedne žene, a koja svoju priču počinje rečenicom “Cvih dana navršiće se puna decenija kako mi niko nije ušao u kuću”.

Pročitajte ju u cjelosti:

“Ovih dana navršiće se puna decenija kako mi niko nije ušao u kuću. I iako vam ovo zvuči kao početak jedne potresne i tužne priče, vjerujte mi da mojoj sreći nema kraja!
Prije te velike prekretnice u mom društvenom životu, živjela sam kao i svi vi – išla sam ljudima u posjete i primala posjete u svom stanu. Nikada nisam posebno uživala u tim kućnim vizitama ali sam to, kao i ostale stvari koje mi se ne dopadaju, prihvatala jer se tako mora i jer je red.

A onda je došao taj kobni dan kada je moja blaga averzija prema primanju kućnih posjeta prerasla u odbijanje da mi iko ikada pređe kućni prag. Desilo se to kada je kod mene zaglavila drugarica koja je svratila na kafu a iz stana mi je izašla oko devet uveče. Svratila je na jutarnju kafu, dakle bila je tu prije podneva, a onda je zasjela i nije ustala dok nije pao mrak – što bukvalno, što meni na oči.

U njenu odbranu, ona živi u jednom prigradskom naselju i rijetko se viđamo. Zato su te naše posjete obično duže od prosječnih ispijanja kafa, ali nikad preko tri-četiri sata. Međutim, tog dana je prevršila svaku mjeru. Znala je da nemam nikakvih posebnih obaveza, nije ih imala ni ona i zasjela je jer je prosto – mrzilo da krene. U međuvremenu, ja sam taj svoj slobodni dan bez obaveza isplanirala do tančina. Nisam planirala da mrdnem iz kuće, već samo da se po njoj razvlačim, čitam, jedem, visim na internetu i generalno kvalitetno gubim vrijeme u gaćama. Umjesto toga, dobila sam skoro 12 sati mlaćenja prazne slame, a kada se na moj nagovor i afektiranu zabrinutost kako će, zaboga, stići kući, konačno digla i otišla, ja sam mogla samo da se strovalim u krevet i zaključim da ne želim da mi iko više ikada dođe na kafu.

Činjenica je da je to bila samo kap koja je prelila čašu, jer ja sam generalno uvek bila protiv tih kućnih posjeta gdje nikad ne znaš kad će gost konačno da se pokupi, ode i ostavi te na miru. Kada ste u kafiću, prosto se elegantno digneš i odeš – nema povrijeđenih osjećanja i neprijatnih situacija.

Isto tako, u tuđe kuće apsolutno ne zalazim osim ako se insistira i prijeti se prekidom odnosa. Dakle, proslave i slične stvari gdje mora da se ode u kuću mogu da prođu.

Obično kafenisanje samo u kafiću. Zar pored ovolikog grada i ovolikih kafića, keja ispred moje zgrade i parkova da sjedimo i gušimo se u sobi, primorani da sjedimo dok neko konačno ne kaže da je vreme za fajront, dok mi gosti zagledaju ormariće u kupatilu i sadržaj u njima, kao i sve ostalo do čega im dopire pogled? I tako je već 10 godina moja kuća slobodna od nametnika, a ja slobodna da u njoj radim šta hoću, kad hoću i u čemu god hoću”.

Comments are closed.

Korištenjem portala, slažete se sa upotrebom kolačića. Kolačiće upotrebljavamo kako bi unaprijedili i olakšali vaše korištenje sajta, te omogućavanje personaliziranih oglasa. Kolačiće možete brisati i onemogućiti. Za nastavak kliknite na gumb "Slažem se" Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close