Region na dlanu - Aktuelne vijesti

Srbin iz Švicarske priča pravu istinu o životu “tamo prijeko”: Ima 30 godina i 10 godina radnog staža – Nema vikende – Nema djevojku – Svu ušteđevinu će dati da rodnu kuću u Beogradu obloži kamenom – Ostaćete bez riječi

Moj prijatelj kome je sad 30, već 15 godina živi u Ženevi. Nedavno sam ga sreo u rodnom nam Beogradu. Dobro izgleda, ima novi sako, ima novi i-Phone, ima para, ali iz njega zrači i pristojna doza nezadovoljstva. Kaže da nije zadovoljan životom u Švicarskoj, a u Beogradu je stranac. Iza sebe ima nešto malo ušteđevine, ali nikakav kapital i nikakvo emotivno zaleđe zvano porodica.

Evo zašto mu tamo nije dobro i kako smatra da se ljudi tamo izrabljuju.

On živi u elitnoj četvrti Koloni u Ženevi, u iznajmljenom stanu. Kaže da je tamo teško imati nešto vlastito. Tamo radi već 10 godina a teško da se kod nas bilo ko može pohvaliti s tim da sa 30 godina ima toliko puno radnoga staža.

Ipak. moj prijatelj kaže da toliko radi da uopšte nema vremena za vlastiti život. Nije oženjen, a nema ni djevojku. Kaže da nema ni jedan vikend za sebe. Jedan dan sedmično mu je slobodan, ali nikad ne zna koji. Radi praznicima, radi za Novu godinu, radi za Božić. Posla ima puno i dok radiš možeš pristojno živjeti, ali sve što zaradiš i potrošiš.

Kada dođe u Srbiju osjeća se kao stranac, svi na njega gledaju kao na gastarbajtera i svaku njegovu misao mjere kroz švicarski franak.

I pored ovakve situacije, moj prijatelj je razbio svoju kasicu prasicu i izbrojio 15 hiljada Eura. Došao je u rodni Beograd i počeo betonirati i sređivati svoju porodičnu kuću.

Kuću je obložio kamenom, a pored nove betonske fasade podigao i ogradu od preko dva metra i oblaže je istim tim kamenom. Na moje pitanje: Zašto kamen?, odgovorio mi je: Zato što je kamen vječan.

Jasna mi je njegova potreba da sačuva i konzervira kuću u kojoj je proživio sretno i bezbrižno djetinjstvo. Ali me iznenadio njegov odgovor na moje pitanje: Da li su mješalica za beton i danonoćni radovi u dvorištu vijesnik povratka? Odgovorio mi je da za njega u Srbiji nema života. U decembru će konačno nakon 15 godina boravka u Švicarskoj, dobiti papire. Postaje Švicarac i ne vraća se kući.

Dosta mu je svega. Kao Švicarac daće otkaz i otići na biro. Preko biroa će primati skromnu socijalnu pomoć od 2 hiljade Eura mjesečno.

– Dragi moj, pola Švicarske je na birou. Niko ne radi, svi žive od socijalnog. Dolaze Albanci i Francuzi da rade za siću, dok su pravi Švicarci sretno nezaposleni, priča mi.

Njegova okamenjena vječna kuća ostaće da čeka do njegove duboke starosti, kada će, kao i svi, doći tu da umre. A do tada, pošto 2 hiljade Eura nije dovoljno za život u skupoj Ženevi, planira živjeti na Kubi.

U hladnoj i oblačnoj Ženevi uželio se sunca. A Kuba je, kaže, raj na zemlji. Tamo za 100 Eura živiš kao Bog. Nekretnine su jeftine, ali Kuba se polako otvara prema strancima. Sada je prilika da se tu investira u nekretnine jer će cijene sigurno uskoro enormno skočiti. Jedini problem mu je to što će se morati oženiti nekom Kubankom, kaže sa smiješkom dok završava svoj espreso.

Nema sumnje moj prijatelj postaje svjetski čovjek.

Fino smo se ispričali, nismo se jedan pred drugim brukali, a ja sam mu se pristojno najavio kao gost nekad u Havani jer se i sam ovih dana borim sa idejom o “sreći za života”. Možda je Kubansko sunce blaže od ovog našeg neumoljivo okrutnog Srbijanskog.

Comments are closed.

Korištenjem portala, slažete se sa upotrebom kolačića. Kolačiće upotrebljavamo kako bi unaprijedili i olakšali vaše korištenje sajta, te omogućavanje personaliziranih oglasa. Kolačiće možete brisati i onemogućiti. Za nastavak kliknite na gumb "Slažem se" Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close