Region na dlanu - Aktuelne vijesti

Radio je kao čistač ulica: Uvijek su ga vrijeđali i ponižavali zato što je prljav i siromašan – Onda se desilo nešto od čega ćete se naježiti

Milan radi u gradskom komunalnom i tog dana čistio je odvode pored jedne osnovne škole. Ovo je priča o njemu i djevojčici koja mu je uljepšala život, a koja će vas sigurno ostaviti bez riječi.

– Ljudi nas čistače gledaju kao što gledaju prljavštinu. Ima dana kad sam znao zaplakati jer bi me potpuni stranci vrijeđali bez bilo kakvog razloga. Siromašan sam i uvijek sam mislio da na ovom svijetu nema dobrote za siromaha.

– Prije deset godina radio sam pored jedne škole. Posao je bio da se očiste i poprave odvodi. Ovi radovi su trajali nekoliko dana i pošto je ulica bila blokirana, djeca su morala pješke ići do škole. Svoj posao sam radio pažljivo trudeći se da nikom ne smetam i da budem neupadljiv.

– Jednog dana prišla mi je djevojčica, osmjehnula se i rekla: Zašto ste tako prljavi?

– Prije nego sam mogao išta odgovoriti njen otac ju je poveo za ruku govoreći joj da nikada ne smije razgovarati s nepoznatim ljudima. Osjećao sam se užasno jer sam mislio da joj je sigurno rekao kako sam odvratan ili nešto slično. Ipak, ovo isto se ponavljalo tokom čitave te sedmice. Djevojčica bi svaki put zastala pitajući “Zašto ste tako prljavi?”, a otac bi je odveo prije nego bi ja išta rekao.

– Tih dana nisam mogao spavati jer sam stalno smišljao odgovor na pitanje “zašto sam prljav”. Nisam mogao smisliti ništa što bih mogao odgovoriti onoj djevojčici. Mi siromasi ne možemo biti stalno čisti. Rođeni smo u prljavštini, odgajaju nas u prljavštini, živimo i umiremo u prljavštini. I nikog nije briga.

– Želio sam samo da što prije završimo posao i da više nikada ne vidim i ne čujem tu djevojčicu. Laknulo mi je kad sam vidio da je posljednjeg dana posla škola zatvorena. Dok sam pakovao stvari i spremao se da odem, do mene je odjednom dotrčala ona ista djevojčica. Bila je zadihana od trčanja, a ja sam čekao da me ponovo pita ono isto, ali ona se samo smijala.

– Upitao sam je gdje joj je otac, a ona mi je pokazala prema autu koje je bilo parkirano malo dalje. A onda me upitala: Čiko volite li vi crvenu boju?

– Njen otac je zatrubio i ona je brzo rekla: Ne mogu čistiti odvode ali vam mogu pomoći da budete čisti. Ova košulja je za vas.

– Nisam stigao ništa da kažem jer je odmah otrčala nazad do auta svog oca.

– Ova djevojčica mi je pokazala da ljudska bića još uvijek brinu jedna za druge. Ne znam gdje je ona sada ni šta radi, ali svakog dana molim Boga da je čuva gdje god da je.

Comments are closed.

Korištenjem portala, slažete se sa upotrebom kolačića. Kolačiće upotrebljavamo kako bi unaprijedili i olakšali vaše korištenje sajta, te omogućavanje personaliziranih oglasa. Kolačiće možete brisati i onemogućiti. Za nastavak kliknite na gumb "Slažem se" Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close