Region na dlanu - Aktuelne vijesti

Prije 7 dana na ulici sam našla 2 hiljade dinara – Od tada kreće moj životni pakao, a kraj mu se ne nazire

Prije tačno sedam dana moj život je počeo da se pretvara u pakao. Mislila sam da sam prava sretnica kada sam na ulici našla dvije hiljade dinara, ali…

Nisam vjernik, nisam sujevjerna, ne vjerujem u natprirodne sile, ali sada mislim da imam posla s ukletim predmetom koji mi pravi pakao od života.

Evo šta se desilo:

Prije sedam dana na ulici sam naletjela na dvije hiljade dinara. U blizini nije bilo ni žive duše i ja sam ih elegantno pokupila i sa zadovoljstvom stavila u torbu. Otišla sam da se nađem s drugaricom i da je častim. Taj dan je prošao uobičajeno, a naredni mi je sada poznat kao ‘dan početka mog pakla’.

Krenula sam autom na posao. U isto vrijeme kao i uvijek, istim putem kao i uvijek. Ipak, tog jutra jedna stvar je bila drugačija – na raskrsnici se neko iz sve snage zakucao u mene. Čovjek me udario s moje strane i dok su me ‘čupali’ sa suvozačke strane bila sam u potpunom šoku. Auto je bilo uništeno. Ovo mi je bio prvi sudar u životu.

Čovjek koji je skrivio sudar zvao je telefonom da svima redom javi šta se desilo. Policija nam je rekla da, obzirom da smo na vrlo prometnoj raskrsnici, uslikmo sve i pomjerimo kola dok oni ne dođu. Ušla sam u auto i ustanovila da mi je u sudaru nastradao i mobitel, slomio se i bio potpuno neupotrebljiv. Nisam se mogla nikome javiti niti sam mogla uslikati svoje uništeno auto. Tako sam sačekala policiju. Dali smo izjave i sutradan sam otišla do osiguranja.

Čovjek u osiguranju me uvjeravao da ću od novca koji dobijem moći srediti kola da budu ‘k’o nova’, a možda nešto i zaradim. Naravno da nije bilo tako. Procjenitelj se uhvatio za glavu, cokcući nad stanjem i godištem mog auta. Da vas poštedim mučnih detalja, reći ću samo da su mi kola, nakon ljute borbe, trenutno kod majstora i da se iskreno nadam da će izgledati makar pristojno i da ću ih opet moći koristiti. U suprotnom ću se samozapaliti.

Pošto mi je telefon bio potpuno uništen, a kako mi je isti neophodan za posao, riješila sam da sebe počastim novim mobitelom, da se makar malo razveselim.

Telefon je bio sjajan. Kažem bio jer smo se ‘družili’ svega dva dana. Trećega dana (a to je bilo juče= ukraden mi je u gradskom prevozu. I dalje pokušavam doći sebi.

Ne znam šta da kažem. Mislim da sam dobra osoba. Sjedim i ‘vrtim film’ i pokušavam se sjetiti šta sam to loše uradila. Jedino što mi pada na pamet su te dvije hiljade koje sam pokupila s ulice. Ako zbog njih ovako ispaštam, to isto mogu samo da poželim osobi koja trenutno šeta moj telefon. Želim joj da ima sreće koliko sam je i ja imala tokom prošle sedmice.

Comments are closed.

Korištenjem portala, slažete se sa upotrebom kolačića. Kolačiće upotrebljavamo kako bi unaprijedili i olakšali vaše korištenje sajta, te omogućavanje personaliziranih oglasa. Kolačiće možete brisati i onemogućiti. Za nastavak kliknite na gumb "Slažem se" Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close