Region na dlanu - Aktuelne vijesti

“U autobusu, kraj djevojke čije je cijelo tijelo prekriveno tetovažama, stajala je jedna baka”..

U autobusu, kraj devojke čije je čitavo tijelo istetovirano, stajala je jedna baka i sa čuđenjem zagledala tetovažu na vratu.

Djevojka je upita: Šta je baba, u tvoje vrijeme nije bilo tetovaža? Šta si blenula?
Baka joj odgovori: Kćeri moja, u moje vrijeme je bilo svega ja sam 30 godina živjela u Aziji.

Zatim sam predavala kineski jezik na fakultetu. Jednostavno, ne mogu shvatiti zašto ti na vratu kineskim slovima piše: Jednom odmrznuto ne zamrzavati opet.”

U nastavku vam donosimo još nekoliko brutalnih ispovijsti.

-“Prošlo je 7 mjeseci od kako je moj momak poginuo u saobraćajnoj nesreći. Danas je trebao da slavi 18 rođendan. Tata me je odvezao do groblja, da mu poželim srećan rođendan, a tamo sam zatekla njegovog najboljeg druga, kako u odijelu sjedi kraj njega držeći pivu, na zemlji je također bila jedna piva, i pričao je sa njim. Nisam mogla da vjerujem svojim očima, to je pravi prijatelj.”

-“Kamiondžija sam. Svaki put kada vozim turu prema Mađarskoj, prolazim kraj jedne kuće u kojoj stanuje dječak koji ima Downov sindrom.
On često stoji na terasi kuće, i maše ka vozilima. Svaki put kada ga vidim pritisnem trubu. Mali se tada smije, skače od sreće i maše rukama… Jedan dan odlučim da ga iznenadim, kupim onaj dječiji automobil na akumulator i kada sam stigao do njegove kuće tu napravim veliki zastoj, izađem iz kamiona i iz prikolice iznesem automobil. Dolazim ispred kuće njegovi već izašli napolje i grle me.

Ljudi moji suza je bilo na sve strane. Dječak je došao do mene zagrlio me i zahvalio se te je otrčao do sobe i donio mi crtež kamiona. Malac je bio jako sretan, a sretan sam i ja. Ponekad je potrebno sasvim malo da bismo bili sretni.”

-“Prilično smo velika familija, ali djed koji je jako bogat čovjek koji ima 100 hektara zemlje je pao na postelju i vjerujte da se niko od njegove djece nije želio brinuti o njemu.

Ja koja sam išla u srednju školu da jedina bila djedu na raspolaganju, hranila ga , kupala, presvlačila, prala.

Iako sam žensko nije mi bio problem, jer je to moj djed, moja krv. Čak su i moji roditelji bili protiv toga, jer su smatrali da treba da ide u dom za stare i iznemogle.

Više od 7 mjeseci je bio na postelji, nepokretan i jedina sam osoba koja mu je bila na pomoći. Mogla sam još 77 mjeseci ne bi mi bilo teško, ali na žalost umro je.
Odmah nakon njegove smrti sva djeca, snahe i zetovi koji ga nisu ni jednom obišli dok je bolovao smrt, pojavili su se da dijele njegovo bogatstvo. Iznenadili su se kada su saznali da je djed ostavi sve meni i kuću i zemlju i mašine, sve…

Evo mjesecima pokušavaju da obore testament, nagovaraju me da se odreknem svega, jer u mu oni djeca, sinovi i kćerke i da oni zaslužuju. Sramota, da su ovoliko energije i truda uložili dok je djed bio živ njegovi posljednji dani bi mu bili daleko ljepši i ispunjeniji. Samo zbog toga im ne dam ni jedan kvadrat zemlje.”

Comments are closed.

Korištenjem portala, slažete se sa upotrebom kolačića. Kolačiće upotrebljavamo kako bi unaprijedili i olakšali vaše korištenje sajta, te omogućavanje personaliziranih oglasa. Kolačiće možete brisati i onemogućiti. Za nastavak kliknite na gumb "Slažem se" Više informacija

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close